Header Ads

Da li je kućni posao posao?

Malo su mi dosadili "argumenti" žena i muškaraca po ovom pitanju. Na našem balkanskom tlu nema šta mnogo da se kaže vezano za ovu temu. Bilo da muškarac misli da je usisavanje, pranje sudova, posao ili ne, u većini slučajeva žena je ta koja će ga uraditi.

Ne znam zašto se tolike (mlade) žene bune kada se pomene ova teme i urlaju na sav glas kako im njihov muž/dečko pomaže u spremanju kuće, jer je on moderan muškarac. Šta ih to čini modernim? To što će oprati sudove. Da li je onda moderna ona žena koja seče drva?

Svuda oko mene slušam samo dve strane kada su žene u pitanju. Jedne kukaju kao im muževi ne pomažu (pritom samo kukaju jedne drugima, ništa ne preduzimaju), a druge hvale svoje "moderne muškarce". Ni sa muškarcima nije mnogo velika razlika. Jednima ne pada na pamet da uđu kuhinju (ni njihov tata nikada nije ušao), a drugi ćute i rade.

Uvek neka krajnost, uvek se prokleta masa stapa i tako stopljena se razliva ovim savremenim Balkanom. Kada ćemo prestati da kukamo na pranje sudova, na peglanje, na ručak i okrenuti se oko sebe i videti da li oko nas postoji još nešto. Neko živo biće, dete, prijatelj, ljubimac.

Kada ste poslednji put rekli: "Ma kakva pegla, odoh da prošetam psa!" Hoće li pobeći izgužvane gaće, neoprani sudovi, i hoće li vam se deca razboleti ako jedan dan budu jela pljeskavicu sa kioska?

Dokle ćemo da živimo (i muškarci i žene) samo za ručkove, zimnicu, drva za loženje, račune, pegle? Kada ćemo se nasmejati slučajnom prolazniku i nahraniti napuštenog psa? Sve dok budemo trčali kući da se uhvatimo za njeno veličanstvo peglu, to ćemo raditi veoma retko.

Ostavite se više ovih neiscrpnih raspava na temu: da li je kućni posao posao, da li je u kuvanju bolji žena ili muž, zašto neki muškarac hoće, a neki neće da usisa? To nije najvažnija stvar u životu i nikada neće biti, to tvrdim sada i uvek ću. Peglanje mi nikada neće biti prioritet u odnosu na ljude oko mene, porodicu, decu. Sudovi će se oprati kad-tad i mogu da sačekaju, ali deca porastu brzo i pre će pamtiti vasu šetnju parkom, nego to što su jeli iz prečistog tanjira.

Kada nam se život sveo na kućne poslove i na kuknjavu da li mi mi muž pomaže ili ne? Kada nam se brak sveo na to da je najbitnije da su on/ona popeglani? Kada nam se roditeljstvo svelo na to da je za decu bitno jedino da li imaju šta da pojedu?

2 comments: